So long, Marianne

12. prosinca 2013.





















Ugažena lokva u pothodniku. 

Blatne, sklizave stepenice. 

Toplo sjedište vlaka 

koji me treba odnijeti negdje. 

Kroz prljavo staklo smireni pogled 

na mokre otiske žurnih koraka, 

dok se suše na peronu 

i hlapeći ostaju nevidljivima. 

Uočena patetika tek odvlači pažnju 
od samožive opsjednutosti 
promatranjem vlastitih tragova. 






















Putnički vlak za.... 



(na kraju zadnjeg poziva 

moguć upitnik ili uskličnik) 








nosila sam: bunda, torba i remen - vintage, vesta - no name, suknja, carape i sesir - h&m






Ne idem u Bec kao sto sam planirala. Nikada nemojte nista unaprijed planirati  :/
Bilo kako bilo, bit ce jos prilika za putovanja.

 Iako volim predbozicno vrijeme zivciraju me guzve i nervozni ljudi. Nekako vise volim setati kada padne mrak i kada na miru mogu pogledati izloge bez sudaranja guranja i vike.

Fali mi jos onaj snijeg kojeg nitko ne voli. Uskoro ce... Necu nista planirati :)


Do sljedecega posta,
                                   voli vas Victorija :*




1 komentar

Pinterest

Copyright © Blue Turpentine
Design by Fearne