meow or never

28. veljače 2013.


U zraku se osjeća proljeće.
Sve laganije košulje se izvlače iz ormara
a dan sve duže traje.


Spremam se sresti te danas, 
jer ti si mi dečko već neko vrijeme, 
pažljivo prebirem po ormaru, 
pokazujem da sam, 
ipak i unatoč, 
žensko, s potrebom da se svidi



Djeca pune parkove
Smijeh razdire pištanje vrana
koje traže neka bolja utočišta
jer zima je odradila svoje.




i pomiješam tamni traper, dječje najlonke 
na cvjetove, tamnoplave, 
s crnom pelerinom na koju su povješani 
boleki (znano nam pod cofleki) 
prikopčanu brošem od srebra 
s mjesečevim kamenom



Azra je na repertoaru.

Moguće da sam postala zluđena galaxy printom.
I malim slatkim kragnicama naših domaćih umjetnika.




obujem cipele broj 35 s dječjeg odjela, 
sive i 
lađasto-vrečastu torbu, sivu, 
popravo ženski nakrcanu suvišnim 
pizdarijama među kojima ni moj 
raspjevano narančasti mobitel ne pjeva 
lead vocal




Osim zaluđenosti galaxy printom obožavam i novootkriveni web shop Romwe  
Najrađe bih pokupovala sve no znam da kasnije neću imati novčića za razno razne sitnice :)
Kapica sa ušima moj je novi favorit i nosit ću je dugo dugo ne mareći za  podsmijehe.





nataknem šeširić od nekih čudnih trava iz Bolivije, 
bojan rukom duge, 
lijevom, 
od ultraljubičaste do sredine 
ili na nadmorskoj visini bliže 4000 m 
gdje se pijucka čaj od koke, 
popravim komadiće rasta-frizure, 
našpricam se skupim francuskim parfemom, 
dokupim u gradu još koju narukvicu 
i namažem usne labellom pearl & shine





Sretna sam što sam pišući blog upoznala divne ljude sličnih svijetonazora.
Jedna od njih je i djevojka, mlada umjetnica koja mi je udjelila toliko komplimenata da sam se skrivajući iza ekrana još dugo crvenila u skladu sa bojom kose :)   





Sjednem ispred crkve u centu grada, 
zapalim cigaretu baršunastim rukavicama, 
pogledavam prolaznike, 
jer to mi je jedan od hobija, 
i uočim djevojke, 
zavrti mi se u glavi, 
lijepe su ali 
pohađaju li neki internat 
kad imaju iste uniforme ili…? 




Brat i ja gnjecali smo u blatu
pokušavajući napraviti dobre fotografije.
Ja kao ja govorila sam "samo još jednu"
tako da se fotografiranje razvuklo skoro do večeri.
Popili smo cappucino sa puno pjene
i sretno sam odlepršala kući.







Usplahirim se, odmah me zazebe 
guza i oko srca, 
krenem prema kic-u na kavu 
i dok oblizujem žličicu, 
bez straha od hepatitisa b, 
pomislim: želiš li original ili 
fotokopiju? 


                                                                             Lidija Prpić Bukowski   






Nosila sam: kaput&štramplice - new yorker, košulju sam ukrala sestri  creepersice - new look, lančić - accesorize, suknja - H&M, kapa - romwe, torba - vintage


Budite mi svi opušteni i sretni jer skoro će vikend :)
A sada ću konačno pročitati do kraja zadnji dio šopingholičarke :)
Ugodnu večer vam želim!  
Ako naletite, ostavite trag.

P.S. možete me naći i na facebooku



Sheena is a punk rocker

25. veljače 2013.

Jednom sam imala šesnaest i slušala sam punk.
Mislim, slušam i sada punk no razlika je što sam onda imala šesnaest i moji prijatelji su bili novopečeni punkeri.

Poznati rifovi 
(uvijek istog dana u tjednu) 
dovodili su me na usamljeno mjesto 
puno luzera i vremenom načetih idealista. 


Sjetila sam se prvih marti, žuljeva, bosonogog tumaranja kući.
Namirišala sam proliveno pivo, znoj ustajalog aftershave-a, gužvu mojih vršnjaka.


Nisi se, 
svojim dječačkim izgledom, 
uklapao u mutnu sliku 
okupanu dimom jeftinih cigareta. 
Imao si kosu nemarno rasutu po čelu 
i pomislila sam kako bih se baš pod taj 
medeni krov 
željela zavući u svojoj adolescentskoj zaljubljivosti 
koju mi je u zalog vječnog prijateljstva 
darovao moj najdraži, 
sasvim neobični dečko 
iz Gajnica. 



Sjetila sam se okusa prve cigarete, prvoga rifa gitare
Prošli su me trnci.
Sjetila sam se kako smo nekada znali satima sjediti
i hodati uzduž "pijane" promenade
Nudio si mi, 
u skupu nonšalanciju odjeven, 
tanki mlaz planinskog potoka u mlačnoj kišnici svakodnevice 
i nisam mogla ne osjećati se kao 
Heidi. 


Sjetila sam se te neopterečenosti
plesa, uboda komaraca na ljetnim festivalima koje su danas pokvarili
sjetila sam se prijatelja koji su danas poznanici, ne znam.
Spajala nas je ista ljubav prema glazbi.
Štovali smo naše punk - rock kraljeve.

Ali, jedne si večeri 
(onog istog dana u tjednu) 
sasvim obično pričao s nekim. 
Kroz crvenkasto svjetlo, 
kroz buku obožavatelja prošlosti 
u pauzi 
vidjela sam: 
imaš umjetan smijeh 
ružniji od starog gebisa dobivenog preko socijalnog. 
Imaš programiran osmjeh: 
točno onoliko sekundi da ne bude nepristojno 
a opet, 
da se svidiš. 



I nikad nisi sam otišao, 
pričao si mi, 
na improviziranu pozornicu 
za muzičare koji se više ne dokazuju 
već uživaju polako u ponekim falš odsviranim notama. 


Ramonesi su bili moji dobri prijatelji.
Sjetila sam se i ne bih ništa mjenjala.
Ostavila bi sve kako je i bilo.

Uvijek su te zvali drugi, 
pričao si mi. 
(A ti si dolazio ne slučajno 
onog istog dana u tjednu 
prepun želje da sjajiš u tmini 
kao puni mjesec koji budi spavače i mora i mjesečare). 
Jesi li im plaćao kao 
šibicari na sajmovima što uvijek imaju 
plaćenog obožavatelja 
među naivčinama? 



Ili si svojim psećim njuhom 
prepoznavao luzere, vremenom načete idealiste, 
Heidi i muzičare koji se više ne dokazuju 
Već sviraju i falš note sa potpunom smirenošću, 
i igrao na sigurnu kartu ljupkog dječaka? 
                                                                                                   Lidija Prpić - Bukowski



nosila sam: košulja&štramplice&suknja - new yorker, broš - accesorize, majica - bershka, čizme - borovo, jaknu sam ukrala bratu:) kapa - terranova, torba  vintage

fotografije su nekako čudne zbog kiše :/
čekamo sunce!


ako naletite, ostavite trag :)
možete me naći i na facebook-u 





best Sunday dress

24. veljače 2013.

Žudim za pelerinom.
Lepršavom, prozračnom...
Maštam o indigo plavoj pelerini.



Onih nedjelja 
u kojima peglaš košulje za cijeli tjedan 
(a u mislima trčiš kroz livadu 
prepunu ivančica u nekoj paralelnoj stvarnosti 
u tvojoj glavi 
koja je bajkovito lijepa i nedotaknuta), 
onih nedjelja 
u kojima pereš kosu, uređuješ nokte 
za cijeli tjedan 
koji je radni i ima dignitet struke


Kiša je padala cijelo jutro.
Asfalt u lokvicama presijavao se malo žuto, malo svjetlo-plavo pa ljubičasto...

onih nedjelja u kojima ti dolaze prijatelji 
na kavicu 

kada ćete po tko zna koji put 
premetati kao kaugumu, staru, 
već ižvakane teme, 
onih nedjelja u kojima se pitaš 
kako ubiti poslijepodne 
pa drijemaš kao mačak u 
dvosjedu ispred TV-a na kojem je 
red politike, red religije i red zabave 
a navečer nema filma jer, 
nedjelja je, i treba se leći ranije 
zbog galopirajućeg radnog tjedna koji 
stoji iza zida predstojeće noći

                                                  

Sunce je izašlo a moja kosa, sinoć obojana u novu nijansu lorealovog manga, blještila je svom snagom.  



onih nedjelja koje mrziš 
jer je ručak uvijek isti: 
juha, pečeno pile, krumpiri, salata, kolač i kava, 
onih nedjelja koje si strasno čekao 
cijeli tjedan 
a sad moliš boga da prođu



Ponosim se crtežom mice mace na majici.
Uživala sam crtajući. Iako izgleda kao ris - moja je.
Cica mica risica.


I uvijek oljušteni lak na noktima.
Ne zamjerajte mi, često se igram bojama  




onih nedjelja 
odjednom čuješ 
zvuk i iz lijevog zvučnika 
(dok bezvoljno zalijevaš svoje sobne biljke), 
i cigareta koju pališ ima 
odjednom, 
okus one prve koju si zapalio u životu, 
i uočiš predivnu sliku na kalendaru za tekući mjesec. 



Skakutav dan. 
Pročitala sam sve knjige koje sam namjeravala, u potrazi sam za dobrom literaturom.
Ako imate preporuku, slobodno napišite :)


Odjednom, onih nedjelja 
zrak postaje manje zgrušan, 

barem na tren, 
i tvoja se livada prenatrpana ivančicama 
učini dohvatljivom, 
i ponedjeljak ti se svidi kao nikad prije 
onih nedjelja. 
I pregaziš rijeku onih nedjelja 
i rodi se mali, sasvim mali 
osmjeh 
u kutovima usana 
i sve postaje podnošljivije 
tih nedjelja.  
                                                                                           Lidija Prpić - Bukowski  


Nebo je opet otvorilo oblake a moj dragi i ja idemo šetati i gledati izloge, najljepši su po noći kad nema gužve, tek pokoji slučajni prolaznik poremeti večernju harmoniju.


Nosila sam: hlačice i beretka - H&M, majica - DIY, kragnica&remen&sat - Ebay, pelerina i torba - vintage, cipelice - dr.Martens, štramplice - terranova

P.S. Razveselila sam se vašim komentarima i svima vam hvala!
Možete me naći i na facebooku
Ako naletite ostavite trag.
Voli vas sve Victorija sa j.   :)









Where's your will to be weird

23. veljače 2013.

Prohladan dan, neka tiha usamljenost.
Uspomene koje bude zidovi Tvrđe.


Šetali su gradom, ruku pod ruku, 
Charles i ona, 
malo nacvrcani, 
iako je dan još bio u pubertetu. 
Zgledali su ih mrtvi prolaznici 
ukusa prema zadanoj modi 
(kolekcije proljeće-ljeto 2002.), 
njega, ružnog do bola i 
nju, odraslu djevojčicu kojoj se 
glupiranje više ne može oprostiti. 


Nisam niti trepnula, prošlo je dva sata.
Sinoć smo imali probu sa bendom i pjevala sam.
Pjevala i divila se iskonskoj mladosti djevojaka mlađima od mene.
Nepresušnoj energiji.



Stigle su mi i Romwe tajice koje sam tako dugo očekivala. 
Predivne su mi i vjerojatno će se naći u još mnogo outfita.

Ošacavali su volšebna dupeta 
kojih i nije bilo na izvoz, 
i muškarce čije se spolovilo sad 
nazivalo imenima najnovijih 
modela automobila. 
Smijeh ih je špricao kao more 
iznenada i bockavo, 
dok su kupovali zabranjeno cvijeće od 
bakica tugaljivih priča, 
promatrali u duboke misli 
istočnjačkih filozofija 
umotane studentice i kolege im 
predozirane bitovima, bajtovima i inim 
hard i soft čudesima, 
hodali zagrljenih prstiju 
spletenih u pletenicu 
od kože požutjele od lošeg 
i upornog duhana i 
noktiju namazanim jednim od onih 
out disco-plavim lakom. 



Razmišljala sam, lutala...
Ljudi su se sakrili u svoje kuće i griju se uz čaj.
Voljela bih da je on sada tu pa da me primi pod ruku i odvede na Dravski most.



Voljela bih plesati, neopterećeno.
Hodati, lutati, tumarati.
Diviti se, raspravljati u tri ujutro.








A život je bio sasvim podnošljiva 
lakoća postojanja 
dok su ispijali kavu pod 
prošupljenom atmosferom 
i izazivali rak kože. 
Charles i ona.   
                                                                                     Lidija Prpić Bukowski 



Nosila sam: majica&torba - vintage, kaput&gležnjače&remen&šešir - new yorker, tajice - romwe, kragnica - ebay.

Do sljedećega posta :)
Ako naletite ostavite trag.
P.S. možete me naći i na facebook-u 






Pinterest

Copyright © Blue Turpentine
Design by Fearne